Zahvalna sam

Današnji dan u znaku je zahvalnosti. Neke lijepe stvari i priče danas su se ostvarile, stvari koje sam dugo priželjkivala. Mama je uvijek govorila da na situacije možemo utjecati, ali na druge ljude ne. I bila je u pravu, svaki put. Koliko god se trudimo oko nekih ljudi, na njih ne možemo utjecati mi. Na njima je da odluče što žele ili ne žele. Tako sam danas dobila jedan poziv nakon duge godine, koji mi je ugrijao srce u ovim zimskim danima.

Zahvalna sam što sam naučila da je ponekad potrebno pustiti stvari da se smire. Ne dramiti, ne histerizirati, ne glumiti. Jer druga strana također ima isto pravo kao i ja – biti takva. Što dobijemo nakon toga? Rat. Teško će se taj rat smiriti. Zato je potrebno pustiti, smiriti glavu i živiti život po svojim pravilima. Netko se u ta pravila ne uklapa niti se želi uklopiti. I to je ok. Kad odluči biti dio tvoga svijeta uvijek je dobrodošao. Barem u mom slučaju.

Tako da sam zahvalna. Zahvalna na strpljenju, na vjeri, na nadanju. Zahvalna što sam uspjela izdržati punih godinu dana bez osobe koja mi je bitna. Zahvalna što nisam izgovorila glupost u trenutku slabosti. Zahvalna sam na mozgu koji je bio pametniji od srca.